Rakalj je istarsko mjesto bogate kulturne baštine, smješteno iznad Raškog zaljeva, poznato po stoljetnoj tradiciji lončarstva. Ovdje su se nekada izrađivali glineni lonci miješanjem zemlje i kvarcnog kamena, pekli u posebnim pećima i tovarili na magarce kako bi ih lončari prodavali po cijeloj Istri. Trgovina se vodila po načelu: "Mira na miru, na viru", što bismo danas rekli – "Čist račun, duga ljubav."
U povijesti je Rakalj bio u posjedu grofova Goričkih, a zatim Habsburgovaca, da bi nakon rata Kambrejske lige prešao pod vlast Mletačke Republike. Godine 1536. prodan je kao feud moćnoj venecijanskoj obitelji Loredan, čiji je utjecaj trajao sve do sredine 19. stoljeća. U središtu mjesta i danas stoji palača Loredan – danas školska zgrada, a nekada sjedište ove plemićke obitelji.
Mjesto krasi župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije iz 15. stoljeća, dok se na putu prema Krnici nalaze ruševine crkve sv. Teodora (Sv. Tudor). Sjeverno od naselja uzdiže se brdo Gomila, nekadašnje prapovijesno naselje i utvrda.
Rakalj je i rodno mjesto poznatog istarskog književnika i ekonomista Mije Mirkovića – Mate Balote. U njegovoj rodnoj kući nalazi se memorijalna zbirka koja donosi njegov život i stvaralaštvo, ali i prikazuje tradiciju lončarstva i istarsku svakodnevicu.
Nedaleko od današnjeg naselja, na uzvisini iznad rta Sv. Nikole, smjestio se Stari Rakalj – ostatci prapovijesne gradine, antičke utvrde i srednjovjekovnog kaštela. Prvi se put spominje 1288. kao Castell Novo, a naselje 1312. pod imenom Castellare de Rachir. Danas su vidljive ruševine obrambenih zidova, kula i crkvice sv. Agneze iz 15. stoljeća – čest odabir za romantična vjenčanja zahvaljujući pogledu koji se pruža na Raški zaljev i kvarnerske otoke.
S tom crkvicom veže se i jedna stara legenda. Kaže se da su jedne tamne, burne noći Benečani pristali brodovima u luku “pod Starin Rakljon”. Ušuljali su se u grad i s crkve sv. Agneze skinuli zvona koja su potom niz dragu odnijeli do brodova. No, sveta Agneza im, prema predaji, nije dopustila da zvona odnesu. Brodovi su zajedno sa zvonima i mornarima potonuli na najdubljem mjestu podno crkve. Od tada, kada zakuha jugo i more muklo udara o pećine, mještani tvrde da se iz dubine još uvijek čuje zvuk izgubljenih zvona. Ljudi i danas kažu – u burnim noćima u Raklju zvona zvone iz mora.
Rakalj očarava posjetitelje netaknutom prirodom, mirisnim obroncima i kristalno čistim morem. Brojne biciklističke rute i pješačke staze – među kojima se izdvaja i Staza Stjepana Hausera, vode vas kroz najljepše kutke ove čarobne destinacije.
Zašto posjetiti Rakalj?
Rakalj predstavlja savršen spoj povijesti, kulture i prirode, čineći ga idealnim odredištem za autentični istarski doživljaj.
Smještena sjeverno od Pule, na raskrižju cesta prema Labinu i Vodnjanu, Marčana je administrativno središte istoimene općine i domaćin turističkog ureda. Mjesto je i danas vjerno svojim korijenima – lokalno stanovništvo bavi se tradicijskim poljodjelstvom, turizmom i raznim uslužnim djelatnostima.
Bogata povijest ovoga kraja seže još u doba Antike. Marčana se prvi put spominje 1243. godine, kada su njezini predstavnici potpisali akt vjernosti Pule Mlečanima. Od 1331. godine ulazi u sastav Mletačke Republike. Tijekom 15. stoljeća područje pogađaju epidemije kuge, što gotovo u potpunosti prazni sela. Mlečani potom u 16. stoljeću naseljavaju izbjeglice iz Grčke i Dalmacije.
U središtu mjesta dominira trobrodna Župna crkva sv. Petra i Pavla iz 15. stoljeća, sa zvonikom visokim 25 metara izgrađenim 1846. godine. Vrijedna je i srednjovjekovna crkva sv. Antuna Padovanskog, dograđena krajem 16. stoljeća i posvećena 1709. godine.
Na putu iz Marčane prema Dugoj Uvali, skriven među brežuljcima, nalazi se Mutvoran – malo naselje velikog povijesnog značaja. Njegovu slavnu prošlost potvrđuju ostaci gradinskih i srednjovjekovnih zidina, kao i župna crkva sv. Marije Magdalene s iznimno vrijednim oltarom i svadbenim vijencom. Posebnu pažnju privlači i bestijarij izložen u loži na ulazu u selo.
Mutvoran je podignut na ostacima prapovijesne gradine iz brončanog i željeznog doba, čiji su koncentrični bedemi i danas vidljivi. U pisanim se izvorima spominje još 1150. godine (kao Castrum Monsmarianus), a važnu ulogu ima i u Istarskom razvodu iz 1325. godine. Pod vlašću Mletačke Republike bio je od 1331. godine. Nakon ratova i epidemija u 17. stoljeću, polako gubi na značaju.
Danas se bogata kulturna baština Mutvorana oživljava kroz interpretativne šetnje koje posjetiteljima približavaju njegovu prošlost.
Na brežuljku iznad mora, okružena šumama, vinogradima i pašnjacima, smjestila se Krnica – selo s korijenima u prapovijesti i rimskom dobu. Rimska cesta Via Flanatica, koja je vodila iz Pule prema Liburniji, prolazila je ovim krajem, a ostaci rimskih građevina svjedoče o nekadašnjoj važnosti područja.
Nakon kužnih epidemija u 16. stoljeću, Krnicu su osnovali doseljenici iz zadarskog kraja, nazivajući je u početku Sveta Marija Krnička. Danas u mjestu dominira barokna župna crkva sv. Roka iz 1631. godine.
Krnica je idealno mjesto za sve koji vole prirodu: u proljeće berite šparoge i ljekovito bilje, u jesen grožđe, gljive i masline, a tijekom cijele godine šetajte, biciklirajte i uživajte u miru.
Krnički Porat, slikovita morska uvala podno sela, pravo je malo ribarsko naselje – s drvenim brodicama, kamenim kućama i tišinom koju samo galebovi i valovi remete. U zoru možete dočekati ribare, kupiti svježu ribu i udahnuti atmosferu nekih prošlih vremena. Do Krničkog porta vodi cesta kroz borovu šumu, duga 2,5 km.
Uvala je nekad bila važno pomorsko središte – luka trgovaca i kontrolna točka austrougarskih i talijanskih vlasti. Danas je omiljeno kupalište s prekrasnim stjenovitim plažama i bogatstvom morskog svijeta, posebno na označenoj snorkeling lokaciji. Krnica i Porat nude brojne outdoor aktivnosti – ronjenje, vožnju kajakom, SUP-om ili biciklom.
Kavran je smješten na visoravni, 150 metara iznad mora, s čarobnim pogledom na Kvarner i zaljeve Budava i Vinjola. Naseljen još u prapovijesti, ovo mjesto krasi niz arheoloških nalazišta poput neolitičkih gromača na Veloj Gromači.
U srednjem vijeku bio je pod upravom mutvoranskog kaštela, a zatim pulskog biskupa. Nakon što je gotovo opustio zbog ratova i kuge u 16. stoljeću, Kavran je ponovno naseljen u 17. i 18. stoljeću izbjeglicama iz Dalmacije i Boke Kotorske.
Posebno se ističe crkva sv. Jeronima iz 18. stoljeća – jednobrodna građevina s bočnom kapelom, sakristijom i tri kamena oltara. U krug crkve ulazi se kroz kameni lučni prolaz, a uz nju se nalazi tradicionalna istarska šterna.
Kavran nudi mir i ljepotu netaknute prirode: stjenovite plaže, označene snorkeling lokacije (poput one u uvali Školjić), plažu za kućne ljubimce na Punti Sika, te šumske staze okružene suhozidima, idealne za šetnje, plivanje i opuštanje.
Hrvatski
English
Deutsch
Italiano